-
1 command
1. verb1) (to order: I command you to leave the room immediately!) ukazati2) (to have authority over: He commanded a regiment of soldiers.) poveljevati3) (to have by right: He commands great respect.) zbujati2. noun1) (an order: We obeyed his commands.) ukaz2) (control: He was in command of the operation.) nadzor•- commander
- commanding
- commandment
- commander-in-chief* * *I [kəmá:nd]1.transitive verbukazovati, zapovedovati; poveljevati, odrediti, odrejati; zahtevati, naročiti; izsiljevati; obvladati, znati; (of) razpolagati, na voljo imeti; donašati, nuditi, dajati;2.intransitive verbbiti poveljnik, ukazovati, vladatito command o.s. — obvladati seII [kəmá:nd]nounukaz, povelje, nalog, odredba; vlada, poveljstvo; obvladovanje; oblast; znanje; vrhovno poveljstvoat s.o.'s command — na razpolago komuto be in command of — obvladati, znati kajat command — na razpolago; po ukazu
См. также в других словарях:
znanje — znánje sr DEFINICIJA 1. poznavanje čega ili spoznaja o čemu (činjenica, stvari) [o tome nemam nikakvih znanja] 2. a. teoretsko ili praktično poznavanje predmeta, jezika i sl. [njegovo znanje engleskoga] b. ukupnost poznavanja, sustavnost spoznaja … Hrvatski jezični portal
znánje — a s (ȃ) 1. celota podatkov, ki si jih kdo vtisne v zavest z učenjem, študijem: izpopolniti, poglobiti, razširiti, utrditi znanje; uporabiti v šoli pridobljeno znanje v praksi; ima pomanjkljivo jezikovno znanje; sistematično, temeljito znanje;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
znánje — znánj|e sr 1. {{001f}}poznavanje čega ili spoznaja o čemu (činjenica, stvari) [o tome nemam nikakvih ∼a] 2. {{001f}}a. {{001f}}teoretsko ili praktično poznavanje predmeta, jezika i sl. [njegovo ∼e engleskoga] b. {{001f}}ukupnost poznavanja,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jezikoznànstvo — sr 1. {{001f}}znanje jezika ili o jezicima; znanost o jeziku 2. {{001f}}neol. znanost koja proučava skup znanja o jeziku i jezičnom fenomenu (predstavlja širi pojam od jezikoslovlja); filologija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tî — zam. (lična za 2. l. jd) 〈G tȅbe/te, D tȅbi/ti, A tȅbe/te, L tȅbi/ti, I tȍbōm〉 1. {{001f}}riječ kojom onaj koji govori označuje sugovornika [biti na ∼ s kim; davati ∼ kome obraćati se s »ti« i u jednini ob. a. među prijateljima i kolegama… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
perfekcionirati — perfekcionírati (što, se) dv. <prez. perfekciònīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA učiniti/činiti perfektnim po kvaliteti, dovesti/dovoditi do perfekcije; perfektuirati [perfekcionirati; znanje jezika]… … Hrvatski jezični portal
ti — tȋ zam. <G tȅbe/te, D tȅbi/ti, A tȅbe/te, L tȅbi/ti, I tȍbōm> DEFINICIJA 1. (lična za 2. l. jd) [biti na ti s kim; davati ti kome obraćati se s »ti« i u jednini ob. a. među prijateljima i kolegama kao znak ravnopravnosti b. obraćanje… … Hrvatski jezični portal
jezikoznanstvo — jezikoznànstvo sr DEFINICIJA 1. znanje jezika ili o jezicima, znanost o jeziku 2. neol. znanost koja proučava skup znanja o jeziku i jezičnom fenomenu (predstavlja širi pojam od jezikoslovlja); filologija ETIMOLOGIJA vidi jezikoznalac … Hrvatski jezični portal
délen — lna o prid. (ẹ̑) 1. ki obsega, predstavlja samo del česa: delni sončni mrk 2. ki ne obstoji v popolni meri: akcija je imela samo delen uspeh; delna prepoved jedrskih poskusov; to je samo delna rešitev / očeta je zadela delna kap; delna… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
jêzik — íka m (é í) 1. gibljiv mišičnat organ v ustni votlini: jezik je volu molel iz gobca; dvigniti, premikati jezik; položiti tableto na jezik, pod jezik; ugrizniti se v jezik; ima rdeče pike na jeziku; tleskati z jezikom; otekel, raskav, razcepljen,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
učíti — ím nedov. (ȋ í) 1. s posredovanjem znanja usposabljati za opravljanje določenega dela, dejavnosti: učiti otroka brati, govoriti; učiti koga plesti, voziti kolo; učiti koga streljanja; naredil je, kot ga je učil oče / učiti psa; učiti vole orati… … Slovar slovenskega knjižnega jezika